Šume (Forests)

This one is in Montenegrin language, so skip it if you don't speak it. It's about forests in the Slavic pagan lands and the secrets they hide and keep safe...

Sume, tako tihe i nijeme,
Krijete tajne pod zavjesom vremena,
Sta u vama skrilo je vrijeme,
Zna samo trava pokraj starog kamena.
Da li je to ples vila,
Koji oci nikad ne vidjese,
O kome se knjige pisase,
Kojeg munje peruna izbrisase.
Da li je to pjesma rusalki,
Tih zlih duhova punih slobode,
Mnogo je ljudi njihov glas tanki,
Odvukao vjecno u dubine vode.
Da li su to duse umrlih ljudi,
Zaboravljenih i zlih,
U životinje pretvorene,
Vjecno povampirene.
Da li su to vjestice,
Sto se za božić na orahu skupljase, Sto usijane nebom letjese,
Sto na guvna slijetase.
Da li su to potoci,
Na kojima putnici popise,
Konje napojise,
U cijim vodama vodenjaci vjecno pocivase.
Da li je to kamen,
U kojem duse prebivase,
Na kojem djevojke suze prolise,
Od kojeg se mnogi macevi slomise.
Sta li sve kriju, te sume,
Zov vukodlaka,
Tragove patuljaka,
Groblja nasih predaka.
Tako tajanstvene, same,
Vjecno bijase one sto mame,
Njihov sapat sto traži i seze,
Tmina sto sve tajne u njima sveze.
Eeee sume, u zemljama slovenskim,
Vjecno pokrivene zastorima vremenskim,
Skrivahu sve pod svodom nebeskim.
Sume sto nikad tajne ne otkrise,
Sto zrake sunca birase i onda propustase.
Od strane Svaroga stvorene,
Da dijelite poljane zelene,
Ispunjavate brijegove i planine,
Cuvate snijegom prekrivene doline.
Sto ljekovite skrivaste biljke,
U kori drveca vjekovima stare oziljke,
Koji pricaju o zimi, o proljecu, o ljetu,
Ne zavrsivsi pricu vjekovima zapocetu.
Jos ćete na istom mjestu stajati,
Zemlje nadgledati,
Tajne cuvati,
Za posjecenim drvecem plakati,
Ljude mamiti,
Djecu straviti.
Dok vas ruka covjecja ne opustosi,
Dok vas vrijeme ne istrosi.