Sestre

 

Sestre

 

na kraju seoskog puta tamo gdje zavrsava uzbrdica

tračahu dvije djevojčice.  Sestre koje ugledaše autobus i zastadoše

zadihao se stari plavi autobus i na kraju uzbrdice stade

sestre zagledahu. nije bilo autobusa u selu odavno

stadoše da dodiruju autobus kao nekog velikog dobroćudnog plavog konja

kojeg su upregli da vuče kola

iz autobusa istrca gomila djece razdragane i vesele

zatim tri monahinje i pogrbljeni vozač

pripremio se da pljune i opsuje ali se suzdrža.

moramo malo stati,reče

estre se pomješaše sa ostalom djecom .

Pobjegle su od maćehe, njeno troje djece i nemarnog pijanog oca

što se poslije posla napije i legne na kauč i hrče

iznenada krenu autobus

na zadnjem sjedistu starog plavog autobusa sjedale su sestre

prvi put se voze autobusom. sjede kao važni gosti i gledaju kroz prozor.

glad im se ugnijezdila u očima

 dvije kvrgave male zelene jabuke bile su napodu

trljale su ih o rukav i grizle malim ugrizima k’o neke dame

zaspaše zagrljene i umorne

u sumrak kroz prozor ugledaše rijeku i čobana kako tjera ovce

udjoše kroz veliku manastirsku kapiju

djeca su nosila neke male zavežlaje

sestre nijesu imale ništa u rukama

na vratima manastirskog konaka bila je drvena tabla na kojoj je bilo ispisano

Sirotište