Uvod

-Samo dio uvoda,ajmo reć',jedna stranica. Vrijeme radnje: Februar, 2011 Mjesto radnje: Sankt-Petersburg, Rusija

U okeansko modrim očima,što su se caklile pod jarkim,zaglušujućim svjetlom što je preplavilo sobu,uvukavši se tiho kroz zavjese,oslikavala se bijela ulica Sankt-Petersburga. Pod debelim,teškim pokrivačem snijega,grad je utonuo u čvrst,miran san. Bilo je oko dvanaest sati,ali još se niko nije usudio izaći na nemilosno hladnu Voznesensky aveniju. Ipak,na prljavom trotoaru vidjeli su se dobro utapkani obrisi 'onova,čiji su vlasnici vjerovatno prošli tim putem,samo da bi kupili još uglja,koji je gutao zidove kamina,ostavljajući trag plamena za sobom,ili su pak,putovali pješice na posao,jer im je.uz ionako problema koje je uzrokovala,zima smrznula akumulator na autu,učinivši ga neupotrebljivom gromadom gvož'a,pa su sad bili pušteni na milost i nemilost sankt-petersburškog vjetra,svako jutro. Prazninu na ulici ipak je narušilo nešto. Pojavila se prilika,obučena u crni,izlizani kaput od tvida,koji je,po svemu sudeći,vjerovatno služio već desetu, hladnu rusku zimu. Na maloj glavi siva kapa,požutjela od prljavštine,dima ili starosti. Starac je digao glavu gore,prema visokoj zgradi,vinuvši pogled pun nade u nebo,dok mu se dah pretvarao u paru,ostavljajući prazan,hladan trag u ustima. Drhtavi prsti,iscrtani borama teškog života,sa prljavim,skitničkim noktima,iz džepa izvukoše jednu cigaretu i zapališe je. Stavivši cigaretu me'u ispucale usne boje rane šljive, od hladnoće,  starac nastavi koračati tupim, neujednačenim koracima, zamaknuvši negdje iza zgrade Općine. Život beskućnika zimi, svodi se na puko preživljavanje, tu jeftinu, isušenu cigaretu, taj kaput od tvida. To mrtvilo. Pa ipak, taj stari beskućnik predstavljao je jedini znak života na praznoj ulici. 
Prljavom cestom vukli su se auti,unoseći tračak boje na blijedom blještavilu mliječne monotonije,ali su ipak bili tako očajno neprimijetni, tako providni u sivilu ovog dosadnog dana.
''Anastasia! '' - doprije kreštav, nekako brižan glas iz hodnika. '' Telefon za tebe. '' 
Trepnula je. Crne, guste trepavice, kao krila palog an'ela, pomilovale su nježne obraze boje breskve. Sumorni kapci prekriše savršeno ledene oči,prikrivši crne zjenice što su se širile. Zagrizavši grimiznu usnicu, navukla je zavjesu i odmakla se od prozora.
Sankt-Petersburg bio je prokleto prazan te zime.

Author's Note

review :D

Reviews

[Nikky Miles]

Odličo je! Pjesnički. Samo što nisam neki fan priča na našem jeziku, ali odlično je. :)

[Velida]

Hvala ti. :)
Pjesme pišem na engleskom,ali mi je nekako nevjerodostojno kad ovako,priču prevedem na engleski. Nekako mi naše riječi imaju posebnu snagu, a i širi mi je raspon, pošto mi je maternji jezik. :)
Hvala još jednom :))