MITOLOGIČNO

Jedna od posljednjih pjesama iz ciklusa Stilske vježbe u poeziji (One of the lastest poems from Exercises in Style in Poetry).

Kako je tužno biti Bog.

On, naprimjer, nema koga pozvati na ples.

Vječno nezadovoljan, pušući u rog,

Na krivima odvajkada iskaljuje bijes.

 

Mučeniku našem ne dade ni Dijanu,

A kamoli Vestu, Minervu, Junonu,

Ostavi ga, polusvjesnog, u mrklom bezdanu,

Da i za života upozna sotonu.

 

A ovaj Hermesa, Hefesta i Posejdona,

Prokle za vatru, tuču i val, 

Jer mu nebeska trojka, bez ikakvog pardona,

Priredi krvavi, za pamćenje, bal.

 

K tome mu Morana i Perun slavni,

U ljubavi vrhuncu, zaneseni, bestidni,

Zadaše groma udarac pradavni,

Bogovi, na ljudskoj pojavi vječno zavidni.

 

Zbogom, sujetni, a ipak moj Bože,

Ubožnik se Olimpu, napokon, obrati,

Ti, revni čuvaru grčko-rimske lože,

Svom božjaku, red je, trpnju prekrati.

 

(iz ciklusa Stilske vježbe u poeziji; tema: smrt prosjaka kao još jedna porazna pojava u našem društvu)

Selman Repišti

23. 8. 2017.