![]() URBI ET ORBI (Peti dio): ''Mek kao lijek'' i ''Brushalter''A Story by Selman RepištiMek kao lijek Dženana
se nije bunila kada su je, čim je upoznala prve Amerikance, prozvali Dženifer. Bila
je ona na nekoj razmjeni studenata u Bostonu. Ovu je razmjenu izmislio njen
otac, inače diplomata koji nikada nije naučio govoriti engleski profišentli.
Želio je imati što više podredjenih, a poseban gušt bio mu je terorisati ličnog
prevodioca starobosanskim frazama i ostalim arhaizmima koje je izvačio iz svoja
dva ofucana rukava: onog sjevernocrnogorskog i drugog centralnobosanskog.
Tradicionalan otac, u očima svijeta uzoran roditelj, koji je svoje pravo lice
pokazivao tek izmedju četiri zida. Ne u spavaćim sobama ili kuhinji, jer bi to
za njegov ''ukus'' bilo vulgarno i sramno, već u trpezariji, dnevnoj sobi i oba
hodnika svojeg dvoetažnog stana. Ovaj je stan bio udaljen od čaršije tačno
onoliko da narod ne pomisli da je predaleko (drugim riječima, u vukojebini) od
centra i tačno toliko koliko je dovoljno da pred očima pukne pristojna panorama
poprišta glavnih gradskih doga'anja. Ali,
Rifat, poznat medju američkim kolegama-konzulima, vice-konzulima i ambasadorima
kao Rajfl, nije glavni junak ove priče. Stjerajmo ga pod tepih, bar zasad. Nanišanimo
svojim perom dovršavanje životnog dosijea njegove kćerke. Dženifer je već od
prvog dana boravka u Americi zapostavila studentske obaveze i otisnula se u
sive predjele bostonskih ulica. Kako je ona puuuno bolje znala Amerikan Ingliš
od svoga oca, nije mogla prečuti zapažanje jednog polunigrosa koji je iza nje
čekao svoj red na vreli hot dog. Baj d vej, prženom, brojem i slovom, trideseti put na istom ulju. Pedesetogodišnji
beskućnik je, svečanim glasom kakvog televizijskog spikera, ponosno i posesivno
najavio da se ispred njega pojavila izvjesna djevojka ''tako zgodna da bi ju bilo
grehota jebati''. Ozarena, Dženiferka je ovo dobacivanje shvatila kao
kompliment koji nikada prije nije dobila u svom rodnom Sarajevu (zapravo, bila
je ro'ena u Kalesiji, ali šta ima veze, kada joj je tata trampio svoj južni dio
le'a za informaciju o Šeheru kao o ''nepobitnoj činjenici mjesta ro'enja''). Poseban
gurmanski užitak crpila je iz sitnih, pihtijastih Mekdonalds hamburgera. Pri prvom
susretu sa njima, pomislila je kako su ''mehki kao duša''. Kako je njena davno
otvrdnula, ni sam ne znam otkud joj ovo pore'enje. Ali, povucimo se, budimo
uljudni, pustimo je da hedoniše... Brushalter Rifat
je smijenjen. Rat je, negdje u isto vrijeme, poput glomazne hobotnice, počeo
puštati svoje duguljaste, otrovne pipke. Rifat je ubrzo otegnuo papke. Nije bio
žrtva zalutale ili uredno dostavljene granate, već galopirajućeg tumora mozga,
koji je svojim pipcima zagrlio Rifatovu široku čeljust i htio osvojiti njegovo
srce. Nije stigao, jer je Rifata presjeklo u predjelu dušnika u trenutku kada
je punu šolju sladunjave kafe sa nepoznatim udjelom pšenice prinosio tom istom
grlu. Sada
opet Dženana (jer se u me'uvremenu vratila ''svojem'' Sarajevu) nije naročito žalila
što je njen otac ''preselio'' na onaj svijet. Žalila je za američkim snom, koji
je, po svom uvjerenju, uspješno počinjala ostvarivati. San se raspršio, poput
prekinutog snošaja. Do kraja života patila je za preponama svjetskog policajca.
Često je običavala obolijevati. Sada se bacimo na čitanje njenog medicinskog
kartona: gripa, melanholija, početak upale pluća, depresija, kojekakve
alergije, manija... Najviše je tugovala za mekovim hamburgerima. Govorila je:
''Da mi je samo jedan griz... Onda bih mirne duše mogla umrijeti''. Treba naglasiti
da u Dženaninom vaktu još ne bješe otvoren Mekdonalds u Sarajevu. Zato je
kompenzovala, i kompenzovala... U poslijeponoćnim buncanjima, redovno se
hvatala za svoje grudi, zamišljajući da mijesi sitne hamburgere. Jednom
joj se tako desilo da je, u jednom dahu, slučajno i nečujno ispustila dušu.
Našli su je sa rukama zgrčenim na njedrima. Lijeva šaka stiskala je desnu
dojku, a desna lijevu. Obje sise bile su mekane poput okruglica od tijesta. Kao duša. Kako pretpostavljam da je Rifat, do
ovog trenutka, i na onom svijetu uspio naći ''svoje ljude'', ne sumnjam da će
povući sve moguće veze da, za ljubav svoje kćerke, udesi da ove hamburgere neko
... konačno ... i ispeče. Selman
Repišti, 17/18.
9. 2016. © 2016 Selman Repišti |
Stats
133 Views
Added on September 18, 2016 Last Updated on September 19, 2016 Author![]() Selman RepištiMontenegroAboutMy name is Selman Repišti and I come from Montenegro. I am 30 years old and I am a psychologist and writer. I have published five books, 20 scientific articles and more than 80 popular articles.. more..Writing
|