Priča o Dareonu

Dareon, je Lemov brat, i obojica su dio veće priče

Dareon se spusti na koljena i svojom ogromnom šakom zagrabi rastresitu zemlju. Suho. Mrtvo. Spaljeno. Pomisli. Osovi se na noge i izvi glavu prema gore da bi osmotrio nebo. Čisto plavetnilo mu je ispunjavalo tijelo čudnim osjećajem topline. Zrak je bio vruć, a sunce nije prevalilo pola neba, ipak, on se osjećao dobro. Volio je toplinu, iako je bio Sjevernjak.

Prije 23 godine, Dareon i njegov brat Lem su uzeti kao sužnji Nordije poslije kratkog rata izmedj'u Sjevera i Nordije koji je uzeo život njihovog oca, a njih povukao daleko od hladnih predjela njihovog rodnog kraja. Dareon nikada nije bio previše sklon snijegu i hladnoći, i par godina poslije sužanjstva u Nordiji, Dareon je osedlao konja i bez pozdrava odjahao južno, prema pustinji.
Poslije pet dugih godina provedenih na Jugu, Dareon se vratio u Nordiju. Vratio se kao promijenjena osoba. Poslije njegovog povratka, on i Lem su se priključili Nordijskoj vojsci, i od tada, služe kao vojnici i biju tudje bitke.

„Dareone.“ Dareona trgnu zapovjednikov glas koji se približavao sa strane. „Dareone. Trebam te. Mi te trebamo.“ Reče mu zapovjednik, stavljajući mu ruku na rame i gledajući u zatišje pred juriš. „Lem još nije došao.“ Tiho mu reče Dareon. „O, mi se ne trebamo trenutno brinuti o Medvjedu. On ne bi propustio bitku, makar mu život ovisio o tome.“ Zapovjednik se glasno nasmija, a u smijehu mu se osjećao strah. „Da. Siguran sam u to.“ Dareon uzdahnu. „Gdje me trebate?“ upita sa toplim smiješkom. To je zapovjednik najviše volio u toj dvojici brate. Njihovu neustrašivost i njihova ozarena lica. Kada god bi mogli, oni bi bilo kome uputili topao smješak koji je bio u stanju da vrati nadu u beznadežne ljude. „Preuzmi konjicu. Čitavu konjicu.“ Kratko mu reče zapovjednik. „A-ali...Ja? Zbog čega birate mene kada u onom šatoru iza mene ima dvaput sposobniji vojnik. Zapovjedniče, pošaljite Poručnika Dorvosa.“ Dareon pogleda zapovjednika, šireći oči. „Dorvos je odavno mrtav. Podlegao je povredama koje je zadobio u jutrošnjem jurišu.“ Dareon otvori usta da kaže nešto, ali mu riječi zastadoše u grlu. Okrenu glavu u stranu i pogladi svoju gustu, smedju bradu koja mu je pokrivala cijeli vrat. „Razumijem.“ Odgovori kratko.
„Spremi se i izjaši što je brže moguće. Povedi ljude preko gaza, a jedna naša oklopna jedinica čuva stražu na Elbatskom mostu.“

„Ali, prelaz će trajati satima. Vjerovatno će nas zasuti strijelama dok budemo prelazili.“

„Ne obaziri se na to. Poslao sam dosta strijelaca da vam čuvaju ledja.“

„Šta se nalazi preko Gravedije?“ reče Dareon, misleći na bijesnu rijeku koja je poznata po tome što u njoj stalno ginu nesretni konjanici.

„Galahad je okupio pozamašnu Faustensku silu. To im je glavnica vojske. Okupljaju se na Starom Drumu, rojeći se preko cijelog Grejvlenda.“

„Prokletnici.“

„Da, i ne. Dareone, ti si jedan od mojih najboljih ljudi. Povedi konjicu i razbij im formaciju. Čim prije podjete, to bolje.“ Zapovjednik mu uputi pogled koji je bio pun uvjerenja.

Nikada nisi bio manje lud, a, dragi moj zapovjedniče. Pomisli Dareon, i usta mu se izviše u osmijeh. „Očekuj Nordijske konje preko Gravedije uskoro, zapovjedniče.“
Dareon osjeti snažan pljesak u ledja, i pogleda u zapovjednika. Ovaj mu se osmijehnu, klimnu glavom i produži dalje, kujući strateške planove u glavi.

„POKREEEET!“ Dareonov gromki glas se prolomio uvalom Tedijskih ravnica. Zvukovi topota oklopnih kopita i glasno njištanje ratnih konja ispuniše vreo podnevni zrak. Hiljade i hiljade jahača, onih koji su okorjeli u borbi, i onih koji su bili zeleni kao ljetna trava, sada je sjedilo u grubim, kožnim sedlima na ogromnim ratnim atovima, polahko jašući u pravcu rijeke. Dareon se osjećao čudno. U svakoj bitci prije te, on je jahao kao običan vojnik, a sada je tu. Na svom ogromnom konju crnom kao ugalj i grivom gustom kao njegova bujna brada. Sada je on na čelu konjice. Ostali jahači slušaju njegova naredjenja.
Dareon je jahao u tišini, ali mu je žamor konjanika iza njega ispunjavao uši. Konjica se kretala brzim kasom da bi što prije stigli do rijeke i počeli spori prelazak preko nesigurnih mostova i opasnog gaza, poznatog po svojim brzim strujama. Vrijeme je bilo pogodno za juriš. Dok su jahali, puhao je svjež sjeveroistočni povjetarac.
Dareonova gusta brada mu je prekrivala vrat, i uokvirivala obraze i vilicu. Uvijek je bila fino počešljana i sredjena, ali je opet davala neki osjećaj divljine njegovom liku, jer je djelovala kao griva neke zvijeri. Smedja kosa mu je bila dignuta i zalizana unazad. Nije bila ni kratka ni duga. Imao je ogromno tijelo. Bio je viši čak i od svog brata Lema. Imao je krupne i definirane mišiće i bio je veoma naočit. Široki nos i tople, smedje oči su bile smještene na njegovom mekom, okruglom licu. Često mu je lebdio osmijeh na licu, pa su ga svi voljeli. On nikada nije volio zimu, kao njegov brat Lem, pa je njegov oklop bio lagana konstrukcija od tankih čeličnih ploča, dovoljne debljine da zaustave strijelu. Ispod tankog čelika, imao je debelu, postavljenu kamilju kožu pješčane boje. Nije volio plaštove, pa mu je sa ramena visio dugački šal, blijedosmedje boje sa zlatnim intarzijama. Na desnoj strani sedla visio mu je teški tobolac sa debelim strijelama koje su imale tanke, naoštrene glave, posebno napravljene da mogu probijati verižnjače i teške oklope. Imao je dugački luk izradjen od drveta Makore. Ti lukovi su bili veoma rijetki i vrlo skupi. Šume Makore su veoma rijetke, a uz to se nalaze u najzabačenijim dijelovima Sadorske pustinje. Osobine drveta daju luku snagu, a dobar strijelac može odapeti bilo koju strijelu tri puta dalje nego bilo koji istaknuti strijelac sa svojim običnim lukom od ebanovine. Niko ne zna kako je Dareon dospio do tog luka, ali po broj tijela koja su bila načičkana njegovim debelim strijelama poslije bitke, nikome nije bilo ni važno. Pored luka i strijela, Dareon je imao dva zakrivljena bodeža izradjena od crnog zlata i ojačani čelikom koji je bio iskovan u Visokim Pećima Istočnjačkih kovačnica. Imao je i obični viteški mač kakav je mogao biti nadjen u bilo kojoj kovačkoj radnji. U svojim ranim danima sužanjstva, Lem je bio taj koji je većinu svog vremena provodio sa mačem u ruci, dok je Dareon više volio jahanje i gadjanje iz luka. Na surovom i hladnom Sjeveru, ljudi su smatrali lukove „kukavičkim“ oružjem, zbog toga što nije bilo direktnog kontakta sa strijelcem i njegovom metom, pa Dareon nikada nije imao prilike da se oproba vještinom streljaštva dok nije došao u Nordiju.
Dareonov lagani oklop mu je davao slobodu kretanja i prednost veće okretljivosti nego bilo koji vojnik ili vitez koji je bio odjeven u teški čelik. Kada bi pao ili bio zbačen sa konja, Dareon bi jurišao kroz neprijateljske redove i slao svoje debele strijele u svim pravcima. Ako nije imao luk u ruci, imao je svoja dva bodeža sa kojima je bio dvostruko smrtonosniji nego ratnici sa teškim dvoručnim mačevima koji su jednim zamahom sjekli ljude napola. Pokreti na zemlji su mu bili tečni i okretni kao oni u mačke, pa bi neprijatelj bio u nemogućnosti da napade na njega dok je on izvodio svoj ples smrti.

„STOJ!“ zaurla Dareon i naglo cimnuo uzde svoga konja. Iza njega su se prolamali glasovi koji su izvikivali naredjenja svojim konjima da stanu. Konjica je polahko zastajala i redala se u formaciju. Dareon osmotri riječnu obalu ispred sebe. Most ispred njega je bio skršen,a tijela su plutali po rijeci Gravediji. Leševa nije ni nedostajalo na ostatcima srušenog mosta i sa obje strane rijeke. Bili su odjeveni u crveno Faustena i ljubičasto Nordije. „Bitka nam je upropastila jednu tačku prelaska. Srušili su prokleti Rajahski most.“ Reče on mračno jednom konjaniku pored sebe. „JAŠEMO PREMA GRAVEDIJSKOM GAZU I ELBATSKOM MOSTU!“ objavi Dareon konjici. Zapovjedniče, postavili ste lošu odbranu mostova. Molite se da Elbat nije uništen, pomisli on. Mamuznu svog ogromnog konja i jurnu dužinom konjičke formacije izvikujući naredjenja, nadajući se da Elbatski most još uvijek opstaje.

Dareon uzdahnu sa olakšanjem kada vidje da su gaz i most slobodni za prelaz. Izjaha pred čitavu konjicu i naredi da se konjanici podijele u dvije grupe. Jedna će preći gaz, a druga most. „Gorde!“ pozva Dareon. Niski vojnik, sa kacigom koja mu je sakrivala lice i ljubičastim plaštom koji se vijorio na povjetarcu izjaha iz povorke. Nosio je dugačko koplje i bio je jedan od najboljih jahača u vojsci. „Povedi naše lijevo krilo preko gaza. Kada svi predjete, formirajte klin i jurnite u neprijateljsku formaciju.